Joj, ovo je već bila avantura, meni se pojavi osmijeh na licu samo kad se sjetim procesa da shvatimo da li je mačak ili je mačka – s obzirom na to da je mače s nama ušlo u treću sedmicu zajedničkog života.
U ove tri sedmice boravka s nama, tek u trećoj sedmici smo imali priliku da je vidimo izbliza, ali osim što bi maznula hranu iz ruke (i ako ću biti iskren, to se desilo samo dva puta), uglavnom je trčala okolo i mjaukala kada je tražila da je nahranimo.
Ali, postepeno smo se mi navikli na nju, iako ona još uvijek nije pokazivala neko povjerenje niti nam je dopuštala posebnu bliskost. Uspio sam je slikati bliže da pošaljem prijatelju koji je veterinar, samo da steknemo dojam koliko je mogla biti stara maca, i po njegovoj procjeni otprilike 3 do 3,5 mjeseca, a s nama je sada već skoro pa mjesec u ovom momentu, tako da je mogla doći kod nas sa nekih 2 – 2,5 mjeseca starosti.
Nije nam jasno ni kako se pojavila iznenada, ali tu je i šta se tu moglo uraditi – ništa! U prvom blogu sam podijelio slike iz tog nekog perioda, neke 3 ili 4 sedmice kako je bila sa nama, jer u početku nije izlazila iz grmlja pa ne mogu naći te slike.
I mogu reći, nije nimalo lahko s ovim mačetom. Trčkara kao zvrk desno – lijevo po dvorištu, pa se penje po drveću, i osim što na rate jede i pije vodu, nema šanse da je zadržiš na jednom mjestu da vidiš je li ima “loptica” ispod repa ili nema. A opet kontam, pa vjerovatno i nema “loptica” da se vide jer je malo da bi to bilo toliko izraženo.
Već u petoj sedmici, i svakodnevnim druženjem gdje je zapamtila da je hranim svaki dan, opustila se i konačno smo vidjeli da se radi o mački, a ne o mačku, i da “loptica” neće nikad biti ispod repa – kako kaže moj sin od 9 godina.
Nakon što je ustanovljeno da se naša mačka izjašnjava kao mačka, bili smo spremni krenuti na narednu fazu koja se odnosi na zvanično donošenje imena, i tu smo imali porodično organizovane izbore gdje smo u kutiju ubacivali različita imena i povlačili iz kutije nakon glasanja da vidimo koje ime ćemo dati našoj mački.
Nakon više “neuspjelih” pokušaja izvlačenja pravog imena, jer “Šupko” nije politički korektno ime i iskreno nemam pojma ko je ubacio to ime u kutiju, a još manje bi mi bio ugodan osjećaj dozivanja mačke u dvorištu i kakve bi reakcije susjeda bile na isto.
“Zvjerka” također nije dolazila u obzir jer se dalo zaključiti kako je to ime došlo u kutiju – očigledno je neko gledao film ili seriju “Sex and the City” (nećemo imenovati ko…) jer se radi o mački. Da je mačak u pitanju, to bi se možda i uzelo u razmatranje, ali ovako… sigurnije je reći ne pojedinim idejama.
Na kraju, nakon dugotrajnih i napornih izbora, s obzirom na to da mačka ima interesantan pattern crno-bijele boje, dobila je ime Pandi, jer ih je podsjećala na pande. Mene je, ako ćemo biti iskreni, podsjećala na kolače jer je na sredini leđa imala na crnoj podlozi bijeli oblik romba što me podsjećalo nekako na baklavu, ali nismo je mogli nazvati Baklavica – mislim, ja sam dao prijedlog, ali nije ga niko uvažio.
Zovem se Pandi! Odluka je donesena i nije loše ime, onako moderno je. Kad je dovikuješ u dvorištu, zvuči interesantno, pogotovo činjenica da je ovo naša domaća, ulična mačka crno-bijele boje – onda barem da joj ime bude drugačije, ako sve ostalo nije.