Jedan filmski projekt u posljednje je vrijeme prerastao okvire uobičajene rasprave o filmu.
Oko njegova prikazivanja razvile su se snažne reakcije, a odluke pojedinih sudionika dodatno su zakomplicirale cijelu priču.
U međuvremenu su se pojavile i različite interpretacije razloga zbog kojih su neki od njih odlučili napraviti određeni potez. U takvoj atmosferi oglasio se i jedan od hrvatskih glumaca čije se ime nalazi među glavnim sudionicima projekta.
Puno više od filmske priče
Riječ je o filmu Lordana Zafranovića „Zlatni rez 42 – Djeca Kozare“, koji je odabran za otvorenje beogradskog FEST-a.
Zafranović je na realizaciji projekta radio desetljećima. Film o stradanjima u Jasenovcu temelji se na scenariju koji je još sredinom osamdesetih napisao Arsen Diklić.
Projekt je godinama nailazio na prepreke, a pratile su ga i brojne kontroverze. Među njima su bile optužbe povezane s prikazom povijesti, kao i sudski sporovi s autorima filma „Dara iz Jasenovca“, za koje Zafranović tvrdi da su plagirali njegov scenarij.
Odluka koja je dodatno podigla prašinu
Problem nije ostao samo na samom filmu.
Dio srpskih kulturnih djelatnika odlučio je bojkotirati FEST jer smatraju da je festival pod utjecajem vlasti Aleksandra Vučića. Hrvatski glumci potom su se odlučili solidarizirati s kolegama iz Srbije i također bojkotirati događaj.
U srpskim tabloidima njihova je odluka prikazivana kroz tvrdnje o navodnom pritisku hrvatskih tajnih službi, „ustaškom bojkotu“ i političkoj manipulaciji.
Riječ je o interpretacijama tih medija, a ne o neovisno potvrđenim činjenicama.
Hrvatski glumci u središtu pozornosti
U samom filmu hrvatski glumci imaju važne uloge.
Rene Bitorajac i Milivoj Beader glume ustaške zapovjednike Maksa Luburića i Ljubu Miloša, dok Leon Lučev tumači izmišljeni lik ustaškog terenca.
Nakon objave najave filma pojavile su se i tvrdnje da je projekt financirao Hrvatski audiovizualni centar.
To je pitanje ubrzo dobilo konkretan odgovor.
Marcich objasnio što se dogodilo s HAVC-om
Ravnatelj HAVC-a Chris Marcich odbacio je tvrdnju da su Hrvatska ili HAVC financirali film.
„Hrvatska i HAVC nisu financirali taj film. Oni su 2021. godine prijavili verziju koja je trajala manje od dva sata, što znači da se očito u međuvremenu znatno promijenio i produžio, ali na natječaju nisu prošli. Dok ne pogledam film, ne mogu znati koji mu je cilj i kakvu poruku šalje. Prema izjavama koje sada vidim, bojim se da potiče podjele“, rekao je Marcich.
Govoreći o filmu, kao usporedbu je spomenuo „260 dana“ Jakova Sedlara.
„Taj film snimljen je prema knjizi čovjeka koji je doživio užasne zločine, ali njegova je konačna poruka ipak bila: ‘Nećemo zaboraviti, ali moramo živjeti dalje’. Kakva je poruka Zafranovićeva filma, još ne mogu znati“, dodao je.
U cijelu priču uključio se i Porfirije
Dodatne reakcije izazvalo je predstavljanje filma patrijarhu Porfiriju.
Prema navodima iz dostavljenog teksta, Zafranović je svoj rad osobno predstavio patrijarhu, dok su se na prvoj zatvorenoj projekciji u Srbiji, uz Porfirija, pojavili i pojedinci za koje se tvrdi da su bili povezani s ratnim zločinima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tijekom devedesetih.
Taj je dio priče dodatno zaoštrio reakcije hrvatskih glumaca.
Beader prozvao patrijarha
Milivoj Beader pritom je iznio vrlo oštar stav o Porfirijevu odnosu prema ratnoj prošlosti.
„Nakon sramotnoga govora u kojem je veličao osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, patrijarh Porfirije nema nikakvo moralno pravo govoriti u ime stradale djece Kozare. Ne može se istodobno govoriti o žrtvama, a relativizirati ili veličati one koji su odgovorni za druge žrtve, uključujući Sarajevo, Prijedor i Srebrenicu“, rekao je Beader.
Evo što je poručio Bitorajac
Rene Bitorajac također je odbacio tvrdnje da film predstavlja pokušaj blaćenja Hrvatske.
Istaknuo je da svaki povijesno dokumentirani zločin treba osuditi te je objasnio zbog čega nije otišao u Beograd.
Prema njegovim riječima, nije želio dopustiti da se njegov glumački rad koristi u političkom kontekstu. Posebno je govorio o položaju svojih kolega u Srbiji, za koje smatra da su se našli u vrlo neugodnoj situaciji.
Bitorajac je pritom rekao da su njegovi beogradski kolege „dovedeni u takvu situaciju da se u svojoj zemlji više ne osjećaju dobrodošlo“.
Film traje čak četiri i pol sata
Zafranović je u međuvremenu na FEST-u predstavio integralnu verziju filma „Djeca Kozare“, koja traje oko četiri i pol sata.
Na konferenciji za novinare uz redatelja su film branili Katarina Radivojević, Miki Manojlović, Jadranka Nanić Jovanović, Milica Stanković i Vuk Trnavac.
Zafranović je tom prilikom govorio i o vlastitom shvaćanju hrabrosti.
„Hrabrost nije u tome da se iskazuje na bojnom polju ili bilo kojem političkom obračunu, nego doći do saznanja koja mogu da se objasne samo preko filma“, ustvrdio je.
Svečana premijera „Djece Kozare“ u beogradskom Sava Centru najavljena je uz uzvanike iz srpskog državnog vrha.
Tako je film koji je desetljećima čekao realizaciju uoči premijere postao dio mnogo šire rasprave koja uključuje umjetnost, povijest, političke odnose i odluke hrvatskih glumaca.
