Bliži se zima, mislim nije još počeo padati snijeg, ali se pametno uvijek treba pripremiti za ono što dolazi. Pošto naša Pandi je kombinacija kućne i vanjske mačke, jer ona slobodno prošeta kroz naš sprat kuće i hoda po našem namještaju i slično, ona ne spava preko noći u našem stanu jer smo joj odvojili poseban dio u našem stubištu koji je opremljen sa svime što naša Pandi treba u ljetnim danima.
E sad, dolazimo do momenta kada naša Pandi će spoznati svoju prvu zimu i snijeg i, kao svaki pametan i odgovoran domaćin koji počinje spremati ogrjev za zimu, tako smo i mi počeli razmišljati šta ćemo sa Pandi kada krenu hladniji dani.
Tokom ljeta i vrućine, stubište je odmor jer je prirodno hladnije i pravo je prijatno. Pandi je danima ležala po hladnoj keramici u stubištu i uživala u hladu za razliku od toplote koja je bila napolju. Međutim, sada dolazi zima i moramo skontati neko rješenje za našu Pandi.
Pošto je naša Pandi kućni ljubimac, cijeli tim eksperata se uključio kako bi napravili to arhitektonsko veleizdanje i počeli smo da crtamo i dajemo različite prijedloge, a možete zamisliti kako taj team building izgleda sa 9-godišnjakom, 7-godišnjakinjom i malcem od 3 godine.
U dnevnom boravku smo, okupljeni oko stola i ideje mogu da počnu 😀
ROZEE! Mora da bude roze boje, nije zato što to želi moja kćerka, nego zato što je Pandi žensko. Gdje ćemo naći rozu kutiju, to je opet drugi problem, ne možemo naći rozu kutiju, ali možemo naći bilo koju kutiju koju ćemo u dogovoru i za neki naredni put ukrasiti rozim samoljepljivim papirima.
Gotovo da smo napravili plan, a pošto je skoro supruga kupovala u IKEA-i neke stolice za trpezariju, ostale su nam kutije od stolica koje bi se možda i mogle iskoristiti u tu svrhu.
Plan napravljen, naredni dan ćemo otići kupiti samoljepljivu foliju roze boje, a sad u ovom trenutku radimo sa čime imamo, to znači pripremamo kutiju od stolica.
Mogli smo mi otići i kupiti gotovu kućicu za Pandi, ali nije to bila poenta. Trebali smo da napravimo kućicu koju smo mi pravili, što znači da je to onda naša kućica, a i team building porodični je super stvar — malo ćemo se družiti i praviti kutiju i smijati itd.
A opet, većinu vremena smo zapravo popravljali ono što najmanji od 3 godine pokvari, ono što smo mi zapravo zalijepili 😀 I tako, konačno smo završili kutiju, oblijepili smo ćoškove kutije sa dodatnom trakom, čak smo iskrugli i ulaz i njega smo oblijepili trakom da se ne bi razrezao ili pokvario poslije.
Otišli smo mi i korak dalje, sva unutrašnjost kutije je zapravo oblijepljena nekim debljim materijalima koji su došli u kutijama da zaštite iste te stolice čiju kutiju sad koristimo za kućicu. Uglavnom, kućica je u fullu, napravljena kao vila u najelitnijem naselju, samo što za sve to nismo prvo pitali Pandi šta ona misli o kućici 😀
Nakon više sati truda oko kućice, lijepljenja i smijeha, kućica je spremna i mi idemo da je pozicioniramo na mjesto gdje smo se odlučili da će biti.
Od momenta kada smo kućicu napravili do danas je prošlo nekoliko mjeseci, Pandi nije nikad ušla u kućicu, a probali smo bezbroj različitih tehnika i strategija. Izgleda da je naša Pandi kao i mi — narodna i skromna, bez ambicija da živi u vili, ili s druge strane, možda mi samo nismo dovoljno dobro napravili to što smo mislili da će joj se svidjeti.
Nakon par mjeseci, kutija je izbačena u smeće, a naša Pandi, kao i od samog početka, izležava se na podu, stolicama, policama za obuću ili bilo gdje drugo gdje poželi.