Novi službeni podaci ponovno su otvorili ozbiljna pitanja o načinu na koji Hrvatska gospodari otpadom. Iako se godinama ulaže u infrastrukturu i najavljuju poboljšanja, pojedini pokazatelji otkrivaju probleme koje sustav još nije uspio riješiti.
Posebnu pozornost privlače razlike između administrativnih evidencija i stvarnog stanja na terenu, ali i zabrinjavajuće brojke koje pokazuju koliko je prostora za poboljšanje.
Službeni podaci otvorili nova pitanja
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije objavilo je u rujnu 2026. pregled odlaganja otpada za prethodnu godinu.
Dokument donosi informacije o količinama otpada, statusu odlagališta i preostalim kapacitetima diljem zemlje.
Prema izvješću, Hrvatska je od 2005. do kraja 2025. evidentirala 318 službenih odlagališta. Njih 237 vodilo se kao zatvoreno, dok je 81 ostalo aktivno.
Međutim, detaljniji pregled otkriva neobične okolnosti na pojedinim lokacijama.
Odlagališta zatvorena, a otpad se i dalje odlaže
Na dvama odlagalištima koja se službeno vode kao zatvorena tijekom 2025. evidentirano je gotovo 1800 tona otpada.
Na Ajdanovcu kod Vrgorca, zatvorenom u listopadu 2019., prijavljeno je 1448 tona miješanog komunalnog otpada.
Ministarstvo u svojem izvješću navodi da se odlaganje ondje nastavilo i tijekom svih godina od 2020. do 2025.
Drugi je slučaj odlagalište Brdo Košer na Braču, koje se vodi kao zatvoreno od siječnja 2020. Ondje je tijekom prošle godine evidentirano približno 330 tona otpada koji sadrži azbest.
Ipak, postoje važne razlike između tih lokacija.
Prema istraživanju RTL Detektora, upravitelj Ajdanovca tvrdi da se otpad odlaže na privremenoj plohi, dok upravitelj Košera navodi da se azbest zbrinjava u zasebnoj, posebno uređenoj kazeti.
Službena oznaka zatvorenog odlagališta i evidentirano odlaganje ne dokazuju sami po sebi nezakonitost. Za takav je zaključak potrebno provjeriti dozvole i stvarne okolnosti postupanja.
Zatraženo dodatno očitovanje
Ministarstvo je, prema informacijama koje su objavljene nakon novinarskog upita, 13. listopada zatražilo očitovanje Državnog inspektorata.
Cilj je razjasniti okolnosti odlaganja na lokacijama čiji službeni status ne odgovara prijavljenim aktivnostima.
Ključno je utvrditi prema kojim se uvjetima otpad zaprima i jesu li ispoštovani odgovarajući propisi.
Još jedna brojka posebno zabrinjava
Prema drugom službenom izvješću Ministarstva, krajem 2025. na 13.554 evidentirane lokacije koje su komunalni redari preuzeli u obradu još se nalazio odbačeni otpad.
S 3641 lokacije otpad je uklonjen. To znači da je među obrađenim prijavama približno četiri od pet lokacija i dalje bilo neočišćeno.
Procijenjena ukupna količina prijavljenog odbačenog otpada iznosila je gotovo 273 tisuće tona, a evidentirane su i 842 lokacije s otpadom odbačenim u podzemlje.
Riječ je o zasebnom problemu nezakonitog odbacivanja otpada u okoliš, koji ne treba poistovjećivati sa službenim odlagalištima.
Kapaciteti nisu jednako raspoređeni
Na hrvatskim odlagalištima tijekom 2025. završilo je približno 1,51 milijun tona otpada, oko šest posto manje nego godinu ranije.
Preostali prijavljeni kapacitet iznosio je 12,66 milijuna tona. Jednostavnom usporedbom s godišnjom količinom odlaganja dobiva se približno osam godina prostora.
Međutim, takav izračun nije pouzdana prognoza jer kapaciteti nisu ravnomjerno raspoređeni, a svako odlagalište ne može primati sve vrste otpada.
Primjerice, na splitskom Karepovcu tijekom godine odloženo je gotovo 114 tisuća tona, dok je prijavljeni preostali kapacitet iznosio oko 87 tisuća tona.
To pokazuje zašto ukupni nacionalni kapacitet ne znači da svaki dio Hrvatske ima dovoljno prostora.
Što je s dugoročnim rješenjem?
Prema zakonskim ciljevima, Hrvatska do 2035. mora smanjiti udio komunalnog otpada koji završava na odlagalištima na najviše deset posto.
Problem nije samo izgradnja novih centara, nego i nedovoljno odvajanje, obrada i recikliranje otpada.
Stručnjaci Danko Fundurulja i Renato Šarc upozoravaju na potrebu bolje infrastrukture, učinkovitijeg nadzora i razvoja sustava u kojem će se manje otpada odlagati, a više korisnih materijala ponovno upotrebljavati.
Službeni podaci tako otvaraju dva važna pitanja: zašto se na pojedinim zatvorenim lokacijama i dalje evidentira otpad te kako spriječiti da postojeća odlagališta ostanu glavno rješenje hrvatskog sustava gospodarenja otpadom.
