Politička dešavanja u Bosni i Hercegovini ponovo su otvorila pitanja o budućnosti države i utjecaju međunarodnih odnosa na domaću političku scenu.
Najnovija upozorenja ukazuju na mogućnost da se određeni politički ciljevi nastoje ostvariti drugačijim metodama nego ranije, dok se u javnosti sve više govori o potrebi ozbiljnijeg odgovora na takve procese.
Poruke koje otvaraju važna pitanja
U središtu novih političkih ocjena našao se način na koji domaći lideri prilagođavaju svoje djelovanje međunarodnim okolnostima.
Posebno je istaknuta razlika između javnih političkih poruka i dugoročnih ciljeva koji se, prema iznesenim stavovima, mogu ostvarivati postepenim djelovanjem kroz postojeće institucije.
Upozoreno je i da osjećaj bespomoćnosti u društvu može otežati odgovor na političke izazove.
Đidić iznio ozbiljne tvrdnje o Dodiku i Čoviću
Diplomata i publicista Fuad Đidić iznio je oštre ocjene o političkom djelovanju predsjednika SNSD-a Milorada Dodika i lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića.
Govoreći o političkim prilikama u Bosni i Hercegovini, Đidić je upozorio da dvojica lidera, prema njegovom mišljenju, različitim metodama nastoje ostvariti dugoročne ciljeve koje povezuje s ranijim političkim i ratnim projektima.
Posebno je kritikovao Dodikovu politiku, koju je uporedio s pristupom mađarskog premijera Viktora Orbana.
Đidić smatra da se takvim djelovanjem nastoje oslabiti državne institucije, bez nužnog pribjegavanja otvorenim sukobima.
„Vi zemlju srušite iznutra.”
Ovom porukom opisao je političku strategiju koju pripisuje Dodiku.
Njegovo djelovanje okarakterisao je kao oblik neofašizma, tvrdeći da se raniji politički ciljevi pokušavaju predstaviti kroz nove ideološke obrasce.
Osvrnuo se i na Dodikovo korištenje ideja kršćanskog evangelizma, ocjenjujući da je riječ o političkom predstavljanju koje ne odgovara njegovim ranijim uvjerenjima.
Različite metode za ostvarivanje ciljeva
Govoreći o Draganu Čoviću, Đidić je istakao da njegov politički pristup vidi prvenstveno kao pragmatičan.
Prema njegovoj ocjeni, lider HDZ-a BiH nije usmjeren na ideološke vizije Donalda Trumpa ili Viktora Orbana, nego na ostvarivanje konkretnih političkih interesa.
Upravo u tome Đidić vidi razliku između Čovića i Dodika, iako smatra da postoje sličnosti u ciljevima koje nastoje ostvariti.
Posebnu pažnju posvetio je i njihovim međusobnim sastancima.
Ocijenio je da je nakon tih susreta došlo do smirivanja javne političke retorike, ali da takva promjena ne mora značiti i odustajanje od ranijih namjera.
Njegove tvrdnje o zajedničkim ciljevima dvojice lidera predstavljaju političku procjenu iznesenu tokom javnog obraćanja.
Spomenuo i utjecaj velikih sila
Značajan dio Đidićeve analize odnosio se na međunarodne okolnosti u kojima se odvijaju izborni i politički procesi u Bosni i Hercegovini.
Posebno je izdvojio utjecaj američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Prema njegovim tvrdnjama, Putin se uoči izbora tri puta oglašavao o položaju Srba, što je protumačio kao političku podršku Dodiku i SNSD-u.
Istakao je da je ruski predsjednik neposredno prije glasanja govorio o nepravdi prema Srbima i njihovoj podijeljenosti.
S druge strane, Đidić je ocijenio da je utjecaj Trumpove administracije na političke prilike u BiH bio znatno manje vidljiv javnosti.
Kao važne ideološke utjecaje spomenuo je ruski ekspanzionizam i kršćanski fundamentalizam, koje povezuje s političkom platformom SNSD-a.
Uputio poziv na organizovano djelovanje
Nakon kritika domaćih političkih lidera, Đidić je govorio i o stanju u bosanskohercegovačkom društvu.
Upozorio je na osjećaj bespomoćnosti, nedostatak političke energije i izostanak zajedničkog odgovora na izazove s kojima se država suočava.
Smatra da pojedinačni istupi nisu dovoljni te da je potrebno snažnije političko organizovanje građana.
„Otpor mora biti organizovan, otpor političkog naroda.”
Naglasio je da takav odgovor zahtijeva razumijevanje političkog trenutka i zajedničko djelovanje, umjesto oslanjanja isključivo na pojedince.
Evropski protesti kao važna paralela
Đidić je svoje viđenje društvenih promjena povezao i s aktuelnim protestima u evropskim gradovima.
Spomenuo je studentske proteste u Tirani, koji su, prema njegovim riječima, trajali 60 dana, kao i okupljanja mladih u Parizu.
Takva dešavanja uporedio je sa studentskim pokretima iz 1968. godine, kada su nezadovoljstvo postojećim sistemom i zahtjevi za promjenama obilježili veliki dio Evrope.
Prema njegovoj ocjeni, savremeni protesti pokazuju da se ponovo otvaraju pitanja društvenog uređenja, političkog organizovanja i odnosa građana prema vlasti.
Đidićeva završna poruka bila je usmjerena na prevazilaženje osjećaja nemoći i potrebu za organizovanim društvenim djelovanjem.
Njegovo obraćanje povezalo je upozorenja o domaćim političkim odnosima s međunarodnim utjecajima i mogućnostima da građani aktivnije učestvuju u oblikovanju budućnosti Bosne i Hercegovine.
