U Bosni i Hercegovini stižu vijesti koje bi mogle izazvati novo nezadovoljstvo među građanima. Nakon svega što su domaćinstva već prošla u prethodnom periodu, nova promjena dolazi u trenutku kada mnogi pažljivo računaju svaki trošak.
Ono što je posebno privuklo pažnju jeste brzina kojom se situacija promijenila. Za dio građana posljedice će biti vidljive gotovo odmah, dok bi se kod drugih mogle osjetiti tek kroz svakodnevne troškove.
A brojke koje stižu pokazuju zašto se o ovoj promjeni sve više govori.
Promjena koja sve više privlači pažnju
Na prvi pogled može djelovati kao još jedna promjena cijene koja će se samo pridružiti brojnim drugim troškovima s kojima se građani svakodnevno suočavaju.
Međutim, ovog puta riječ je o izdatku koji veliki broj domaćinstava teško može izbjeći. Posebno je značajno što se promjena nije dogodila preko noći, već je uslijedila nakon niza prethodnih povećanja.
Kada se uporede cijene iz prethodnih mjeseci s onima koje građani danas zatiču, razlika postaje mnogo jasnija.
Iznosi sve više rastu
Riječ je o cijenama goriva, koje su posljednjih sedmica ponovo značajno porasle.
Dizel je u Banjoj Luci početkom ovog talasa poskupljenja bio oko 2,80 KM po litru, dok je sredinom septembra na pojedinim pumpama dostigao 3,71 KM.
Na pojedinim benzinskim pumpama cijena je potom nastavila rasti.
Dizel je u Banjoj Luci dostigao 3,79 KM po litru, dok premium varijanta košta 3,89 KM.
Slična situacija je zabilježena i u Sarajevu, gdje litar dizela na pojedinim mjestima također košta više od 3,80 KM.
Rast nije vidljiv samo na pojedinačnim benzinskim pumpama. Prosječna cijena dizela u BiH tokom sedmice od 7. do 13. septembra povećana je sa 3,44 na 3,55 KM po litru, odnosno za 11 feninga.
Ako se cijene uporede s početkom ovog talasa poskupljenja, jasno je koliko se brzo promijenila računica za građane.
Šta sve plaćamo kroz cijenu goriva?
Iznos koji građanin ostavi na benzinskoj pumpi ne odnosi se samo na samu cijenu goriva.
U konačnoj cijeni nalaze se i akciza, putarine i PDV.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, akciza na dizel iznosi 0,30 KM po litru.
Pored toga, plaća se putarina od 0,15 KM po litru za puteve i 0,25 KM za izgradnju autoputeva i drugih puteva. Ukupno, putarine iznose 0,40 KM po litru.
Na kraju se obračunava i PDV od 17 posto.
Kod PDV-a postoji dodatna stvar koju građani možda manje primjećuju. Akciza i putarine predstavljaju fiksne iznose po litru, dok se PDV obračunava procentualno.
To znači da se s povećanjem cijene goriva povećava i iznos PDV-a koji se naplaćuje na svaki litar.
Koliki je stvarni udar na kućni budžet?
Najjednostavnije je to pokazati kroz primjer.
Vozač koji mjesečno pređe 1.500 kilometara i čiji automobil troši sedam litara dizela na 100 kilometara potroši oko 105 litara goriva.
Pri cijeni od 2,80 KM po litru, mjesečni trošak iznosi 294 KM.
Kod cijene od 3,79 KM, ista količina goriva košta približno 398 KM.
Razlika je oko 104 KM mjesečno.
Na godišnjem nivou, pod istim uslovima, to predstavlja više od 1.200 KM dodatnog troška.
Ako bi cijena dizela dostigla četiri KM, vozač iz ovog primjera za 105 litara mjesečno izdvajao bi oko 420 KM.
Građani sve više paze na svaku vožnju
Rast cijena posebno osjećaju oni koji automobil koriste svakodnevno.
Za mnoge građane automobil nije luksuz kojeg se mogu jednostavno odreći. Njime se odlazi na posao, djeca se voze u školu, ide se ljekaru i obavljaju svakodnevne obaveze.
Zbog toga dio vozača već pokušava smanjiti nepotrebne vožnje i pažljivije planirati svoje obaveze.
U anketi koju smo napravili među vozačima u Banjoj Luci pitali smo kako posljednja poskupljenja goriva utiču na njihov kućni budžet i da li zbog cijene goriva manje koriste automobil.
„Još malo pa ćemo gorivo sipati na decilitre“, kazao nam je jedan Banjalučanin.
Jedan od vozača opisuje kako se promijenila njegova svakodnevna računica:
„Prije sam za 100 maraka mogao nasuti pristojnu količinu goriva, a danas gledam kazaljku i ne mogu vjerovati koliko malo dobijem. Automobil mi treba za posao i nemam mogućnost da kažem da ga više neću voziti. Ako ovako nastavi, četiri marke za litar ćemo vrlo brzo gledati kao normalnu cijenu“.
Drugi sagovornik navodi da je već počeo smanjivati vožnju koja nije neophodna:
„Ne idem više automobilom gdje baš ne moram. Spojim nekoliko obaveza u jednu vožnju i gledam gdje je gorivo jeftinije. Nekome deset ili dvadeset feninga izgleda malo, ali kada svaki mjesec sipate nekoliko rezervoara, itekako se osjeti“.
Najteže onima koji svakodnevno putuju
Poseban problem imaju građani koji svakodnevno putuju na posao iz okolnih mjesta.
Za njih je teško jednostavno smanjiti korištenje automobila jer svakodnevni odlazak i povratak stvaraju veliki broj kilometara tokom mjeseca.
Svako novo povećanje cijene goriva zato direktno povećava i njihov mjesečni trošak.
„Meni nije problem samo jedno punjenje rezervoara. Svaki dan idem na posao i vraćam se. Kada saberem gorivo za mjesec, to je postala praktično još jedna rata kredita. Plata nije porasla ni približno koliko su porasli troškovi života“, navodi jedan od vozača.
Za takve građane poskupljenje više nije samo pitanje cijene jednog litra.
Svako novo povećanje znači dodatni iznos koji se mora pronaći u već postojećem kućnom budžetu. A dok cijene nastavljaju rasti, granica od četiri KM za litar dizela sve je bliža.
