Najava formiranja radne grupe inženjera i građevinskih stručnjaka koja bi trebala razmotriti mogućnost preusmjeravanja toka rijeke Ibar izazvala je brojne reakcije u javnosti. Dok se u zvaničnim krugovima ovaj potez posmatra kao legitimna inicijativa na vlastitoj teritoriji, stručnjaci iz različitih oblasti počeli su detaljno analizirati izvodljivost i pozadinu ove ideje.
Inženjerski i ekološki izazovi
Stručnjaci iz oblasti hidrotehnike i hidrologije ističu da je riječ o izuzetno zahtjevnom poduhvatu koji bi iziskivao decenije rada i ogromna finansijska sredstva. Preusmjeravanje prirodnog toka rijeke kroz stjenoviti i planinski teren Dinarskih planina zahtijevalo bi:
-
Masovne zemljane radove uz rušenje brda i planinskih masiva
-
Izgradnju složene infrastrukture, uključujući tunele, brane i kanale
-
Visoke troškove održavanja i nesklad s evropskim ekološkim propisima
Pored građevinskih prepreka, posebno se naglašava rizik od ekološke katastrofe. Preusmjeravanje toka moglo bi trajno ugroziti cjelokupno slivno područje, narušiti lokalne ekosisteme i ostaviti regionalne zajednice bez stabilnih izvora vode.
Historijski i politički kontekst
Koncept promjene toka Ibra nije nov – slične ideje pojavile su se još 1985. godine u vrijeme izrade Memoranduma SANU, ali se od njih tada odustalo.
Analitičari smatraju da vraćanje ovoj temi u javnom prostoru primarno služi u ideološko-propagandne i unutrašnjopolitičke svrhe. Prema ocjenama stručnjaka za etničke odnose, projekat nema racionalnu ekonomsku ili hidrološku opravdanost, već djeluje kao pokušaj stvaranja političkog alibija i skretanja pažnje s ključnih regionalnih i političkih pitanja.
Upozorava se i da bi eventualno oduzimanje vodnih resursa ugrozilo cjelokupno stanovništvo na tom području, bez obzira na nacionalnu pripadnost, dok istovremeno narušava međunarodni ugled i percepciju o konstruktivnom partnerstvu u regiji.
Reakcije javnosti i opozicije
Ovo pitanje izazvalo je oštre reakcije i na domaćoj političkoj sceni. Kritičari ističu da se javnosti plasiraju epske i nerealne vizije projekata u trenucima kada nisu riješeni ni osnovni komunalni i infrastrukturni problemi u mnogim lokalnim zajednicama. Politički posmatrači ovakve nastupe ocjenjuju kao dio trajne predizborne kampanje i pokušaj amortizacije unutrašnjih političkih pritisaka.
