Hrvatski znanstvenici objavili su rezultate novog istraživanja koje donosi važnije i detaljnije informacije o prirodnoj opasnosti s kojom se Hrvatska suočavala i tijekom prethodnih desetljeća.
Nova analiza temelji se na opsežnim podacima, a njezini bi rezultati mogli imati značajnu ulogu u budućem planiranju i gradnji. Posebno su zanimljive razlike među pojedinim hrvatskim gradovima, ali i zaključci koji se odnose na različite vrste zgrada.
Istraživanje donosi važne spoznaje
Znanstvenici su izradili novu procjenu koja uzima u obzir podatke prikupljene tijekom prethodnih godina, uključujući iskustva velikih prirodnih događaja i lokalne karakteristike terena.
Dosadašnje procjene temeljile su se na ranijim istraživanjima, no noviji podaci omogućili su detaljniji pristup i usporedbu različitih područja.
Autori smatraju da bi njihovi rezultati mogli pomoći nadležnim institucijama pri donošenju budućih odluka, osobito onih koje se odnose na sigurnost građevina.
Iskustva koja su promijenila pristup
Riječ je o novoj karti potresne opasnosti za Hrvatsku, izrađenoj uzimajući u obzir i iskustva zagrebačkog i petrinjskog potresa iz 2020. godine.
Zagreb je tada pogodio potres magnitude 5,5, dok je petrinjsko područje krajem iste godine zatresao potres magnitude 6,2.
Istraživanje su proveli znanstvenici zagrebačkog PMF-a, Geotehničkog fakulteta u Varaždinu i Hrvatskog geološkog instituta, predvođeni profesoricom Snježanom Markušić.
Rad je objavljen 17. rujna 2026. u znanstvenom časopisu Bulletin of Earthquake Engineering.
„Razorni potresi ovdje nisu fusnota u povijesti”, upozorila je Markušić, naglašavajući važnost kvalitetnih procjena za gradnju i prostorno planiranje.
U obzir su uzeti brojni čimbenici
U analizu nisu uključeni samo potresi zabilježeni u Hrvatskoj nego i oni iz susjednih zemalja, jer državne granice ne ograničavaju širenje potresnih valova.
Znanstvenici su izdvojili 90.003 glavna potresa, uklonivši prethodne i naknadne potrese iz kataloga kako bi preciznije procijenili dugoročnu potresnu aktivnost.
Šire područje podijeljeno je na 32 zone prema geološkim obilježjima, rasjedima i zabilježenim potresima.
Posebna novost jest uključivanje lokalnih karakteristika tla. Mekše naslage mogu pojačati trešnju, zbog čega se dvije građevine slične konstrukcije na različitim podlogama ne moraju jednako ponašati tijekom potresa.
Objavljeni rezultati za hrvatske gradove
Prema novoj procjeni, najveća potresna opasnost prisutna je duž jadranske obale, osobito na dubrovačkom području i u srednjoj Dalmaciji.
Znanstvenici su za šest gradova izračunali očekivane razine najvećeg ubrzanja tla, uzimajući u obzir lokalne uvjete.
Dobiveni rezultati iznose:
| Grad | Ubrzanje tla |
|---|---|
| Dubrovnik | 0,40 g |
| Split | 0,32 g |
| Rijeka | 0,27 g |
| Zagreb | 0,24 g |
| Petrinja | 0,22 g |
| Osijek | 0,08 g |
Navedene vrijednosti predstavljaju razine ubrzanja tla za koje postoji približno 10 posto vjerojatnosti da će biti premašene tijekom sljedećih 50 godina.
To ne znači da će u navedenim gradovima u tom razdoblju sigurno doći do razornog potresa niti da znanstvenici mogu predvidjeti datum njegova nastanka.
Riječ je o dugoročnoj statističkoj procjeni, a ne o upozorenju na neposrednu opasnost.
Važna razlika među građevinama
Istraživanje je pokazalo i da se potresno opterećenje razlikuje ovisno o visini i konstrukciji građevine.
Za niske i krute zgrade, poput obiteljskih kuća, nova procjena na obali i u Petrinji pokazuje veća opterećenja od onih predviđenih važećim projektnim spektrom.
Kod viših i fleksibilnijih građevina rezultati uglavnom upućuju na manja opterećenja.
Ipak, znanstvenici upozoravaju da usporedba nije potpuno izravna jer važeći projektni spektar polazi od čvrste stijene, dok nova procjena uključuje stvarne uvjete tla.
Sigurnost pojedine zgrade zato se ne može procijeniti samo prema gradu u kojem se nalazi. Važni su njezina konstrukcija, stanje i podloga na kojoj je izgrađena.
Hoće li doći do promjene pravila?
Nova karta mogla bi poslužiti kao stručna podloga za izradu hrvatskog nacionalnog dodatka drugoj generaciji Eurokoda 8, europskoj normi za potresno otpornu gradnju.
Međutim, istraživanje samo po sebi ne mijenja postojeće propise niti određuje nove zakonski obvezujuće vrijednosti.
Autori ističu da su za buduća poboljšanja potrebni dodatni podaci o aktivnim rasjedima, jačim potresima i lokalnim karakteristikama tla.
Glavni je cilj nove procjene omogućiti preciznije projektiranje i sigurniju gradnju, uz jasnije razumijevanje dugoročne potresne opasnosti u različitim dijelovima Hrvatske.
