Jednom kada građanin zaokruži ime na izbornoj listi, očekivanje je jednostavno – da će njegov glas završiti upravo tamo gdje je namijenjen.
Ipak, predstojeći izbori ponovo otvaraju pitanje zbog kojeg bi se mnogi birači mogli zapitati da li zaista znaju šta podržavaju kada izađu na birališta.
Jer ono što se događa iza imena i izbornih listića nije uvijek onako jednostavno kako izgleda na prvi pogled. U nekim slučajevima, odluka birača može dobiti potpuno drugačiji epilog od onoga koji je očekivao.
Sve više pitanja pred izbore
Na listama za Opće izbore 2026. godine nalaze se brojna poznata politička imena.
Posebnu pažnju privlače ljudi koji trenutno obavljaju funkcije načelnika i gradonačelnika u Federaciji BiH, a koji su se odlučili kandidovati i na predstojećim izborima.
Građani su ih prije manje od dvije godine birali da vode njihove općine i gradove, dok sada od istih tih građana traže novo povjerenje.
Među njima je Semir Efendić, načelnik Općine Novi Grad Sarajevo i kandidat Stranke za BiH za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Na listama i drugi načelnici
Nermin Muzur, načelnik Ilidže, prvi je na listi Naroda i pravde za Skupštinu Kantona Sarajevo.
Benjamina Karić, načelnica Novog Sarajeva, nalazi se na drugom mjestu liste SDP-a za Skupštinu KS.
Na listi NiP-a za Skupštinu Kantona Sarajevo nalazi se i gradonačelnik Sarajeva Samir Avdić, koji je na 12. mjestu.
Na istoj listi nalazi se i načelnik Ilijaša Amar Dovadžija, koji je pozicioniran na 40. mjesto.
Upravo ovakvi primjeri otvorili su pitanje odnosa prema biračima i toga šta se zapravo događa s njihovim glasom nakon izbora.
„Mnogo ozbiljnije od formalne prevare“
Politolog Tarik Kapetanović smatra da se cijela priča ne može svesti samo na pitanje da li je nešto formalno dozvoljeno.
„Mislim da je problem mnogo ozbiljniji od samog pitanja da li je to formalno prevara građana. Ako se neko svjesno kandiduje na listi, računajući unaprijed da mandat neće preuzeti, onda građaninu zapravo nudite čovjeka kao proizvod, a nakon izbora mu isporučite nekog drugog. To možda jeste u skladu sa slovom zakona, ali teško da je u skladu sa smislom demokratije“ – kaže Kapetanović.
Prema njegovim riječima, birači ne glasaju za apstraktni redni broj na listi, nego za ime, lice, autoritet i političku odgovornost.
Glas jednog čovjeka, mandat drugog?
Kapetanović smatra da se posebno pitanje otvara ukoliko se lični autoritet kandidata koristi kako bi se privukao što veći broj glasova za stranku ili listu, a zatim se mandat prepusti drugoj osobi.
„Ako glasovi za jedno ime nakon izbora postanu ulaznica za mandat nekome drugom, onda smo dobili prilično bosansku verziju demokratske trgovine: vi glasajte za koga želite, a mi ćemo poslije izbora objasniti ko je, zapravo, dobio vaš glas“ – ističe Kapetanović.
Takva mogućnost, prema njegovom mišljenju, može dodatno narušiti povjerenje građana u izborni proces.
Pitanje političke odgovornosti
Upravo je pitanje namjere kandidata, prema Kapetanovićevom stavu, ključno.
Ako neko unaprijed zna da eventualno osvojeni mandat neće preuzeti, postavlja se pitanje zbog čega se njegovo ime uopće nalazi na izbornoj listi i kakvu poruku time dobija birač.
„To je legalizam bez političke odgovornosti. A demokratija bez odgovornosti lako postane samo dobro organizovan način da građaninu jednom u četiri godine date olovku, a onda mu objasnite da nije baš tako mislio kada je zaokružio“ – kaže Kapetanović.
Birač želi znati kome daje glas
Prema njegovom mišljenju, povjerenje birača trebalo bi biti povezano s jasnom namjerom kandidata da preuzme funkciju za koju se kandiduje.
„A ako nam je cilj da vratimo povjerenje građana u izbore, onda bi prvo pravilo trebalo biti prilično jednostavno: onaj koga zaokružiš, taj bi, ako osvoji mandat, trebao imati namjeru da ga i preuzme. Sve ostalo previše liči na politički sitničarski račun u kojem građanin plaća punu cijenu, a dobije robu koju nije naručio“ – kazao je Kapetanović.
Pred Opće izbore 2026. godine tako se ponovo otvara pitanje koliko građani zaista mogu znati šta će se dogoditi s njihovim glasom nakon što završe izbori.
