Odluka koja je stigla iz Sarajeva privukla je pažnju javnosti i otvorila brojna pitanja o onome što slijedi.
U političkim krugovima već se govori o potezu koji bi mogao imati posljedice, dok detalji odluke tek otkrivaju zbog čega je ovaj slučaj privukao toliko pažnje.
Šta se zapravo dogodilo i zbog čega je odluka izazvala toliko reakcija, postaje jasno tek kada se pogledaju svi detalji slučaja.
Odluka koja je otvorila brojna pitanja
Ustavni sud Bosne i Hercegovine razmatrao je predmet koji se odnosi na određene odluke i aktivnosti povezane s vlastima Republike Srpske.
Predmet je razmatran na 174. plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH, održanoj 24. i 25. septembra 2026. godine, a riječ je o predmetu U-10-26.
Postupak je pokrenut na zahtjev Denisa Zvizdića, prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Iza svega se nalazi pitanje koje je u prethodnom periodu privuklo pažnju zbog određenih aktivnosti i načina na koji su one finansirane.
U središtu jedan konkretan slučaj
Kako se navodi u predmetu, jedan od ključnih dokumenata jeste ugovor o konsultantskim uslugama zaključen 6. septembra 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, i Arija Ben-Menashea, predsjednika kompanije Dickens & Madson Canada Inc.
Ugovor se odnosi na konsultantske i lobističke aktivnosti, a među ciljevima koji se spominju nalazi se i „nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine“.
Upravo sadržaj takvih aktivnosti otvorio je pitanje da li se za njihove ciljeve mogu koristiti sredstva iz budžeta Republike Srpske.
Zvizdić pokrenuo postupak
Denis Zvizdić zatražio je od Ustavnog suda da razmotri pitanje budžetskih izdvajanja za aktivnosti koje je smatrao suprotnim Ustavu i zakonima Bosne i Hercegovine.
Prilikom pokretanja postupka kazao je:
„Cilj moje apelacije je da Ustavni sud BiH zabrani sve budžetske isplate svih nivoa vlasti u BiH za lobiranje za neustavne i nezakonite ciljeve koji su u suprotnosti sa Ustavom BiH, zakonima BiH, odlukama Ustavnog suda BiH i institucija BiH“
U fokusu su se tako našle ne samo aktivnosti navedene u konkretnom ugovoru već i šire pitanje budžetskog finansiranja lobiranja za određene ciljeve.
U predmetu se spominju 64 miliona KM
Poseban dio slučaja odnosi se na dvije budžetske stavke Republike Srpske.
Prema zvaničnom dnevnom redu Ustavnog suda BiH, zahtjev se odnosio na stavku „Transferi predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu“ u iznosu od 15 miliona KM za 2026. godinu.
Obuhvaćena je i ista vrsta budžetske stavke iz drugog rebalansa budžeta Republike Srpske za 2025. godinu, vrijedna 49 miliona KM.
Ukupna vrijednost te dvije osporene budžetske stavke iznosi 64 miliona KM.
Ipak, taj iznos ne treba poistovjećivati s vrijednošću konkretnog ugovora s kompanijom Dickens & Madson Canada Inc., jer njegova vrijednost nije navedena u javno objavljenom dnevnom redu Ustavnog suda.
Šta je odlučio Ustavni sud?
Prema informacijama o odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sud je donio odluku koja se odnosi na isplate iz budžeta Republike Srpske povezane s konkretnim lobističkim ugovorom.
Prema tim informacijama, odlukom su obuhvaćene i druge lobističke aktivnosti ukoliko su usmjerene prema ciljevima koji su u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda BiH ili institucija Bosne i Hercegovine.
Prema dostupnim informacijama, Narodnoj skupštini Republike Srpske, Vladi Republike Srpske, drugim nadležnim organima i odgovornim osobama, uključujući predstavništva Republike Srpske u inostranstvu, naloženo je da obustave aktivnosti povezane s takvim budžetskim isplatama.
Na šta se odluka konkretno odnosi?
Prema dostupnom opisu odluke, ona ne predstavlja zabranu svakog finansiranja predstavništava Republike Srpske u inostranstvu niti svakog oblika lobiranja.
Odnosi se na finansiranje aktivnosti usmjerenih prema ciljevima koji su, prema navedenom obrazloženju, u suprotnosti s Ustavom BiH, odlukama Ustavnog suda BiH ili institucija Bosne i Hercegovine.
Time se u ovom predmetu postavlja granica u pogledu korištenja budžetskih sredstava za aktivnosti obuhvaćene postupkom.
Odluka se odnosi na konkretne budžetske stavke i aktivnosti koje su bile predmet postupka, dok šire pitanje političkih i međunarodnih aktivnosti ostaje odvojeno od onoga što je Sud ovim predmetom konkretno obuhvatio.
